Predavačica na Sveučilištu Južne Australije Freya Higgins-Desbiolles u osvrtu na trenutno stanje u turističkoj industriji, objavljenom na portalu theconversation.com, ističe važnost prelaska na održivi turizam te kako nam ova kriza donosi kreativnost u poslovanju
Preveo: Marko Ezgeta
Svijet pamti brojne značajne datume, a sudeći prema izjavi Rifata Alija, čelnika putničke analitičke kompanije Skift, subota, 14. ožujka 2020. bit će upamćena kao „Dan kad je svijet prestao putovati“. Možda se radi o dramatičnoj izjavi, ali svaki dan nakon te subote pokazao je da to postaje stvarnost. Kriza koronavirusa zaustavila je globalnu turističku industriju, koja je dotad glasila kao „najdosljednija industrija u svijetu“. Države zatvaraju granice, a zrakoplovne kompanije se suočavaju s potencijalnim bankrotom. Luke odbijaju zahtjeve za usidrenjem brodova za krstarenje, što prijeti samom temelju poslovnog modela krstarenja.
Ugrožene su turizmu pridružene, ugostiteljske, umjetničke i kulturne industrije. Otkazuju se veliki i gospodarstveno važni događaji. Turističke sezone u mnogim turističkim destinacijama propadaju. Ranjiva skupina radnika, oni na povremenim, sezonskim ili honorarnim ugovorima, je najviše ugrožena. Sve izgleda kao katastrofa epskih razmjera. No, radi li se uistinu o katastrofi? Uzimajući u obzir da se ljudske aktivnosti trebaju promijeniti ako želimo izbjeći najgore posljedice klimatskih promjena, kriza koronavirusa mogla bi nam ponuditi neočekivanu priliku. Rifat Ali, kao i brojni drugi, želi svjedočiti oporavku, „čak ako će nam i trebati neko vrijeme da se industrija oporavi i vrati na brojeve putnika kakvi su bili prije krize.“ No, umjesto da se što prije pokušamo vratiti na uobičajene, prošle načine poslovanja, COVID-19 nas izaziva da razmislimo o vrsti potrošnje i obliku turizma u čijem su temelju neodrživi načini putovanja i neodržive turističke industrije.
Ovisnost o turizmu
Kad govorimo o smanjenju emisije ugljika, zrakoplovna industrija se ističe u takvim raspravama. Bez obzira na to što su komercijalni letovi odgovorni za „samo“ 2,4 % svih emisija fosilnih goriva, letenje je i dalje način na koji mnogi u industrijskom svijetu utječu na povećanje ugljičnog otiska na prirodu.
No, pitanje održivosti u sektorima putovanja i turizma veće je od emisije ugljika. Turizam je na mnogim svjetskim lokacijama porastao iznad svojih održivih granica, a štetu trpe lokalne zajednice. Preopterećena mjesta poput Venecije, Barcelone ili Reykjavika rezultati su neodrživosti prijašnjeg načina rada u turizmu. Brodovi za krstarenje svakodnevno iskrcavaju tisuće turista u male gradove kako bi u njima ostali tek pola dana, preplave destinacije, a rezultat je mala ekonomska korist za gradove.
Jeftine avionske karte potiču ljude na vikend-putovanja u Europi i gradovi poput Praga i Dubrovnika odjednom su preplavljeni tisućama turista. Potreba za turističkim rastom neprestano se nastavlja, jer ovisnost lokalnih zajednica o turizmu ih „zaključava“ u sustav u kojem se bave isključivo tom industrijom i pridruženim joj granama. Rifat Ali se nadovezuje na svoj rad iz 2010. godine u kojem je podupro ono što je sociolog Leslie Sklair nazvao „kulturna ideologija konzumerizma“, po kojoj su obrasci potrošnje koji su nekad bili vezani isključivo uz bogate slojeve, danas su dostupni širokim slojevima.
Turizam je dio kulturne ideologije i njen je neophodan stup za postizanje beskonačnog gospodarskog rasta. Primjerice, australska vlada pred ostalim granama industrije, turizmu daje prioritet i smatra ju „superrastućom industrijom“.
Izvor: Ruben Ramirez, Unsplash
U krizi se rađa kreativnost
Mnogi očajnički žele osigurati nastavak uobičajenog načina poslovanja u turizmu. Ariel Cohen iz kalifornijske agencije za poslovna putovanja TripActions izjavio je: „Ako ljudi neće putovati, ekonomija će se zaustaviti.“ COVID-19 je radikalni poziv za buđenje prema ovakvom načinu razmišljanja. Čak ako je Cohen i u pravu, ta se ekonomska stvarnost sada mora promijeniti kako bi se prilagodila novoj, važnijoj stvarnosti u kojoj je javno zdravstvo ispred svega. Radi se o velikom gospodarskom udarcu, ali kriza zaziva kreativnost.
„Prizemljeni“ radnici koji su nekad često putovali zbog posla, razumiju da i virtualni poslovni sastanci djeluju jednako učinkovito. Konferencije se reorganiziraju i pretvaraju u virtualne sesije. Umjetnost, kulturna događanja i institucije okreću se prema online prijenosu uživo kako bi se povezali s publikom.
Izvor: theconversation.com