Foto: Bruce Mars; Unsplash
Iako je zbog koronavirusa smanjena emisija CO2 diljem svijeta, stručnjaci smatraju kako to neće imati značajan utjecaj na ublažavanje klimatskih promjena – osim ako naučene lekcije u borbi protiv koronavirusa ne primijenimo na borbu protiv globalnog zatopljenja.
Dok se pandemija koronavirusa i dalje širi svijetom, vlade poduzimaju drastične mjere kako bi ograničile kretanje svojih građana i pomogle gospodarstvu koje je pretrpjelo šok. Izolacija, zbog koje su uspostavljeni određeni oblici restrikcija na gotovo tri milijarde ljudi diljem planete, prizemljila je letove, ispraznila autobuse i vlakove te je ostavila automobile parkirane pred kućama i zgradama. Na naslovnicama medija pojavljuju se vijesti o padu emisija stakleničkih plinova, kao i onečišćenja zraka i vode. No, uzimajući u obzir da pandemija tek treba dostići vrhunac u većini zemalja, njen širi utjecaj na svijet koji pokušava usporiti klimatske promjene još uvijek nije jasno vidljiv.
Carbon Brief, britanska mrežna stranica koja prati trendove u klimatskoj znanosti, klimatskoj politici i energetskoj politici, razgovarala je s nizom znanstvenika, analitičara i stručnjaka za javne politike, tražeći odgovor na pitanje kako bi promjene u načinu života uslijed pandemije mogle utjecati na emisiju CO2, kratkoročno i dugoročno.
Instinkt za preživljavanje može pomoći
Christiana Figueres, bivša izvršna direktorica UN Framework Convention on Climate Change (UNFCCC), smatra da ćemo društvene i emocionalne posljedice pandemije koronavirusa osjećati i nakon što se zdravstveni uvjeti vrate u normalno stanje. „Pitanje je hoćemo li se vratiti na stare obrasce ponašanja ili ćemo iz ovoga izvući vrijedne lekcije – kako bi postali mudriji i bolje opremljeni za hitnu borbu protiv klimatskih promjena“, kaže Figueres.
Rad od kuće i manje stranih turista
Glen Peters, direktor istraživanja u Centru za međunarodna istraživanja klime (CICERO), piše kako će Covid-19 uzrokovati znatan kratkoročni pad u emisiji stakleničkih plinova, ali koliko će to biti dugoročno ili koje će razmjere doseći, teško je, kaže, prognozirati. Čak su i neka predviđanja iznijeta pred dva tjedna danas zastarjela. „Najbitnije je pitanje koji su dugoročni utjecaji ovog stanja? Nakon što pandemija prođe, društvo će se vjerojatno vratiti u neki oblik prijašnjeg normalnog stanja. Ljudi će se vratiti vožnji u osobnim automobilima, a to bi se čak moglo pokazati i lošim za emisiju stakleničkih plinova. Pojedinci će potencijalno biti više zabrinuti za zdravlje i izbjegavat će koristiti javni prijevoz. Emisije uzrokovane zračnim prometom mogle bi ostati na niskim razinama godinama, ljudi će težiti lokalnom turizmu ili kako bi pomogli oporavku lokalnih industrija ili zbog straha za zdravlje. Industrijska proizvodnja i proizvodnja električne energije vjerojatno će se vratiti na iste razine na kojima su bili prije pandemije.” Mohamed Adow, direktor think tanka Power Shift Africa iznosi mišljenje da će glavna promjena u svakodnevnom životu ljudi biti ta da će u većoj mjeri prihvatiti rad od kuće, koji je za mnoge ugodniji od svakodnevnog putovanja na radno mjesto i gubljenje vremena za vrijeme jutarnjih ili poslijepodnevnih gužvi na cestama. Od takvog načina rada korist imaju i radnici i klima – štedi se novac i smanjuju se emisije stakleničkih plinova. „Poslovna putovanja pokazat će se bespotrebnima u svijetu telekonferencijskih poziva koji se već sada pokazuju kao dobra zamjena za uobičajene sastanke. Tako bi i organizacije štedjele novac i vrijeme. Ono što je najvažnije da se ova situacija mora iskoristiti za stvaranje boljih sustava i struktura koji mogu odgovoriti na klimatsku krizu.“
Koronavirus je promijenio nepromjenjivo – ponašanje potrošača
Leo Murray, direktor inovacija dobrotvorne klimatske udruge Possible smatra da koronavirus nije rješenje za borbu s klimatskim promjenama. Murray tvrdi da oni koji rade na tranziciji prema nultoj stopi emisije ugljika znaju kako je i u bogatim državama teško potaknuti ljude da pređu na održiviji način života, čak i u vremenima gospodarskog blagostanja. „Ono čemu nas uči psihologija je da je ljudsko ponašanje teško mijenjati. Ono se najlakše mijenja kroz društvenu arhitekturu koja određene potrošačke navike dopušta ili ne dopušta, primjerice zabranom određenih proizvoda koji štete okolišu ili aktivnosti“, kaže Murray napominjući da je koronavirus doveo do masovnog ‘prekida navika’, što je najvidljivije u kretanjima pojedinaca i u ponašanja potrošača, koje se uvijek smatralo najtežim izmijeniti. „Ako, kao društvo, prihvatimo da su klimatske promjene ugroza i određeni oblik izvanrednog stanja, ova pandemija bi dokazala da postoji i volja i način da se određena ponašanja koja utječu na klimatske promjene, korigiraju.“ Članak u cijelosti pročitajte ovdje.