Izvor fotografije: HR PSOR, fotograf: Sanjin Kaštelan
Pripremila: Dijana Varlec
Nadolazeći Međunarodni dan žena, obilježili smo 3. ožujka 2025. uspješno održanim Forumom saveza za rodnu ravnopravnost na temu „Podjela odgovornosti za razvoj ravnopravnosti“
HR PSOR je nositelj Povelje o raznolikosti Hrvatska pod kojom djeluje i Savez za rodnu ravnopravnost, u kojem su okupljeni predvodnici u primjeni jednakih mogućnosti i uvjeta zapošljavanja žena i muškaraca. Europska unija ovu temu smatra izuzetno važnom te podržava 27 zemalja u kojima su uspostavljene Povelje o raznolikosti koje zajednički djeluju unutar Platforme. U tom se kontekstu ističu nedavno usvojene Direktiva o transparentnosti plaća i Direktiva o minimalnim udjelima slabije zastupljenog spola u upravnim i nadzornim odborima velikih poduzeća. Tu je naravno i Direktiva o ravnoteži privatnog i poslovnog života koja također uređuje ovu temu, istaknula je doc. dr. sc. Mirjana Matešić, direktorica HR PSOR-a. Dodala je kako organizacijom Foruma HR PSOR želi otvoriti novu dimenziju rasprave o ovim temama.
Tema ravnopravnosti trebala bi biti više zastupljena u društvu te bi o njoj trebali raspravljati i muškarci i žene, istaknula je Carmen Gruber, voditeljica odjela za komunikaciju, partnerstva i mreže, Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj. Pozdravila je malobrojne muškarce koji su se odazvali skupu te je naglasila kako je potrebno dodatno zagovarati primjenu dobrih praksi jednakih mogućnosti koju njeguju institucije EU i primjenu tih dobrih praksi u svim zemljama članicama.
Međunarodni dan žena često se promatra simplificirano kroz cvijeće i bombonjere, odnosno čestitanja ženama njihovog dana, no još uvijek nedostaju, iako ih ima sve više, dubinske rasprave o tome je li rodna ravnopravnost postignuta ili nije, istaknula je Tena Šimonović Einwalter, pučka pravobraniteljica. Kao čelna osoba središnjeg nacionalnog tijela za suzbijanje diskriminacije, istaknula je kako su u Hrvatskoj najveće razlike po spolu u stopama nezaposlenosti među članicama EU, tj. udio žena u nezaposlenima je 57,1 %, a u pojedinim županijama i preko 60 %. Dodatno, udio žena u nadzornim i upravnim odborima još uvijek nije na zadovoljavajućoj razini. Žene su i dalje diskriminirane na tržištu rada po osnovi majčinstva te je i dalje prisutan rodni jaz u plaćama i mirovinama koji je otprilike 20 %, a posljedično su žene i u većem riziku od siromaštva. Napomenula je kako, temeljem podataka Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE), u Hrvatskoj 39 % žena i 28 % muškaraca svakodnevno vodi brigu o djeci, unucima te potrebitim članovima obitelji, dok u obavljanju svakodnevnih kućanskih poslova sudjeluje 78 % žena i 34 % muškaraca. S ovim pokazateljima Hrvatska je zauzela 22. mjesto u EU. Pokazatelji za 2023. godinu ističu kako je rodiljni dopust do 6. mjeseca djetetovog života koristilo 99,77 % žena i 0,23 % muškaraca. Uzroci tome su uglavnom rodni stereotipi, rodno podijeljene uloge, predrasude i manjak podrške. Posebno je istaknula izazove vezane uz brigu za starije članove obitelji na koje se stavlja premalo naglaska te se premalo posvećuje pažnja izazovima, politikama i mjerama.
U svojem uvodnom govoru je gđa Kristina Lindberg, zamjenica veleposlanice Švedske istaknula kako je prema Indeksu ravnopravnosti spolova Švedska ocjenjena najvišom ocjenom te je zauzela prvo mjesto, koju je Švedska stekla dugoročnim sustavnim radom na promicanju rodne ravnopravnosti još od ’70-tih godina prošlog stoljeća. Napomenula je kako osobno smatra da su navedeno postigli kombinacijom ključnih reformi koje su postavile temelje za rodno ravnopravno društvo te vrijednosnom pristupu koji je temelj švedskog modernog demokratskog društva. Gđa Lindberg je istaknula kako u Švedskoj postoji snažno političko uvjerenje kako je rodna ravnopravnost temeljno ljudsko pravo te time i socijalnom jednakošću svih u društvu. Napomenula je kako su jasni pokazatelji da rodna ravnopravnost doprinosi rastu BDP-a kao i većoj učinkovitosti i produktivnosti tržišta rada. Od reformi koje je Švedska provodila, istaknula je rodno neutralno plaćeni roditeljski dopust, odvojeno oporezivanje dohotka za žene i muškarce i osiguravanje dnevnog boravka za djecu. Uz ove reforme istaknula je važnost roditeljskog dopusta, na koji u Švedskoj svaki roditelj ima pravo korištenja 240 dana tijekom kojega su im zagarantirana sva prava. Ovakvom politikom potaknulo se muškarce da omoguće ženama jednake uvjete za rukovodeća radna mjesta (da bismo konkurirali za vodeće pozicije, moramo biti prisutni na tržištu rada). „U Švedskoj ministrice odlaze na rodiljne dopuste, no za sada nismo imali primjer ministra koji je koristio ovu pogodnost“, istaknula je „no najavljeno je kako će uskoro Švedski ministar ruralnih poslova Peter Kullgren (iz Kršćanskih demokrata) biti prvi muškarac ministar koji je uzeo rodiljni dopust s posla radi brige o djetetu“. Također, u vladinim institucijama imaju primjere u kojima muškarci na vodećim pozicijama postavljaju standard da se, npr. sastanci ne organiziraju iza 15 sati kako bi stigli po djecu u vrtić, što ukazuje na dobra postignuća u javnom sektoru. U smislu rodne ravnopravnosti istaknula je kako 54 % zastupnika jesu žene, a vlada ima 48 % ministrica. Dodala je kako poziciju izvršnog direktora u državnim kompanijama 53 % čine žene i 45 % svih predsjedatelja su žene. Napomenula je kako privatni sektor zaostaje za ovim pokazateljima te kako samo ¼ kompanija upravlja žena (a riječ je uglavnom o malim i srednjim poduzećima), a od kompanija koje su izlistane na burzi, samo 14 % njih ima ženu na upravljačkoj funkciji i 10 % njih ima žene kao predsjedateljice. Dodatno je napomenula kako u Švedskoj također postoji rodno uvjetovani jaz u plaćama te da žene u prosjeku imaju 10 % manju plaću od muškaraca u čemu prednjače sektori tehnologija i financija. Na kraju je naglasila kako je prisutan u poduzetnički jaz koji se očituje u činjenici da kompanije u vlasništvu žena dobivaju manje financiranja ulaganja u usporedbi s kompanijama kojima su na čelu muškarci te stoga Švedska i danas provodi reforme kako bi se ovdje spomenute rodne nejednakosti umanjile. Gđa Lindberg je napomenula kako studija EIGE naglašava kako bi se poboljšanjima u rodnoj ravnopravnosti, samo u EU doprinijelo povećanju BDP-a po glavi stanovnika do gotovo 10 % do 2050. godine. „Na žalost, svjedočimo regresiji u primjeni rodne ravnopravnosti na svim razinama svugdje u svijetu kao i mnogim vrijednostima za koje se zalažemo“ istaknula je gđa Lindberg te je završila izlaganje riječima „omogućivanje i postizanje rodne ravnopravnosti pametna je odluka za poslovanje koja doprinosi konkurentnosti kompanije, pokretač je ekonomskog rasta i povećanju ukupne ekonomske koristi za društvo u cjelini“.
Nakon uvodnog govora gđe Lindberg, video porukom se sudionicima obratio Marko Vešligaj, zastupnik i potpredsjednik Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost, Europski parlament. Pogledajte video poruku ovdje.
Katarina Plećaš, voditeljica Povelje o raznolikosti Hrvatska (HR PSOR) predstavila je projekt CAREvolution koji HR PSOR provodi s EU partnerima Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Mariboru, Institutom za studije rodne ravnopravnosti Maribor (IPES Maribor) i Poveljom o raznolikosti (DCS), partnerima iz Slovenije, te Zakladom Foruma za međunarodne komunikacije(FIC), Povelja o raznolikosti iz Rumunjske.
Gđa Plećaš istaknula je kako se projekt CAREvolution bavi sustavnim isključivanjem muškaraca iz skrbničkih uloga, potaknutim rodnim stereotipima. Ti stereotipi održavaju okolnosti koje sprječavaju muškarce da prihvate takve uloge bez straha od društvene osude, čime se produbljuje postojeći rodni jaz u skrbi. Osim toga, uskraćivanjem mogućnosti muškarcima da sudjeluju u privatnoj sferi, ograničavaju se njihove prilike za zajednička iskustva i značajno povezivanje s obitelji.
Nemogućnost sudjelovanja u temeljnim aspektima obiteljskog života, zajedno s neumornom potragom za karijernim uspjesima, može dovesti do osjećaja nepovezanosti i nezadovoljstva, negativno utječući na ukupno životno zadovoljstvo i dobrobit. Ne sudjelovanje muškaraca u neformalnom skrbničkom radu dodatno je pogoršana nedostatkom odgovarajućih politika na radnome mjestu i poticaja koji promiču jednake profesionalne i osobne prilike za sve zaposlenike.
Projekt CAREvolution ima za cilj implementirati i promicati uključive, rodno osjetljive i obitelji prilagođene politike na razini organizacija. Takve politike mogu pomoći kompanijama u rješavanju nejednakosti koje ovjekovječuju očekivanja tradicionalnih rodnih uloga, a koje održavaju rodni jaz u skrbi. Projekt se provodi istovremeno u Sloveniji, Hrvatskoj i Rumunjskoj.
Projekt CAREvolution nastoji promicati rodnu ravnopravnost u privatnoj i profesionalnoj sferi potičući pravednu raspodjelu odgovornosti za skrb. Projekt ima četiri glavna cilja:
- Osnažiti zaposlenike znanjem, alatima i vještinama za suočavanje s rodnim stereotipima te uspostavu rodno osjetljivih i obitelji prilagođenih politika na radnom mjestu.
- Podržati poslodavce vještinama i znanjem za uklanjanje štetnih rodnih stereotipa, rješavanje nejednake raspodjele uloga u skrbi, postizanje ravnoteže poslovnog i privatnog života te unaprjeđenje dobrobiti.
- Poboljšati kompetencije menadžera, socijalnih partnera i drugih nacionalnih tijela kako bi učinkovito osmislili i implementirali rodno osjetljive i obitelji prilagođene politike i smjernice.
- Podići svijest javnosti o štetnim učincima rodnih stereotipa na ravnotežu poslovnog i privatnog života.
Forum je nastavljen panelom u čiju temu nas je prezentacijom uvela izv. prof. dr. sc. Ružica Šimić Banović, s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Naglasila je kako je tema podjele odgovornosti u poslovnom i obiteljskom životu izuzetno podzastupljena u javnosti te je pozdravila otvaranje rasprave o ovom važnom pitanju. Usporedila je ravnopravnost s Olimpijskim igrama prije 100 godina na kojima je sudjelovalo 5 % sportašica dok je na Olimpijskim igrama prošle godine sudjelovalo 50 %. Po prvi puta prošle godine u Parizu, tijekom Olimpijskih igara organiziran je vrtić/jaslice za djecu kako bi mame sportašice mogle kvalitetno provesti vrijeme sa svojom djecom. Ponovila je izjavu NJ. E. Anne Katarine Boda, veleposlanice Švedske u Zagrebu, koja je na skupu Rodna razlika u plaćama (Pay Gap) – Direktiva o jačanju primjene jednakih plaća muškaraca i žena, održanom 6. ožujka 2024. u Zagrebu povodom Međunarodnog dana žena kako rodna ravnopravnost nije samo pitanje društvenih vrijednosti već uz primjenu rodne ravnopravnosti generiramo puno ekonomskih vrijednosti za društvo, dok se previše ističe narativ „bombonjera i cvijeća“. Dok ekonomisti predviđaju kako bi se potpunom primjenom rodne ravnopravnosti, kako je istaknula gđa Lindberg, BDP u EU do 2050. godine narastao do 10 %, dok je procjena HYPERLINK “https://www.mckinsey.com/featured-insights/europe/central-europes-great-gender-opportunity”McKinsey da bi u Republici Hrvatskoj do 2030. godine, s potpunom primjenom rodne ravnopravnosti, BDP porastao preko 5 %. Ovi pokazatelji osjete se u različitim sferama života i svatko od nas ih osjeća te je potpuna rodna ravnopravnost pitanje konkretne koristi za pojedince i društvo u cjelini. Naglasila je kako su žene imale važnu ulogu tijekom pandemije. Međutim, dogodilo se da se zbog skrbničke uloge, odnosno neplaćenog rada dogodio snažan obrnuti efekt. Pokazatelji za Hrvatsku u pogledu Indeksa rodne ravnopravnosti su poražavajući, tj. u 2024. godine RH je bila 24. na listi EU zemalja po ukupnom Indeksu. Iza nas su samo Grčka, Mađarska i Rumunjska. Godinu prije, RH je bila na 20. mjestu. U javnom prostoru ističe se kako blago napredujemo u smislu ovog pokazatelja, no ostale zemlje napreduju puno brže čime Hrvatska niti u EU kontekstu niti u međunarodnom kontekstu nije napravila značajan pomak. Kada se usporede pojedine domene ovog Indeksa, Hrvatska ne stoji loše u svakoj od njih, no EIGE posebno ističe domenu u kojoj smo jako loši, a to je domena vrijeme o kojoj danas govorimo. U ovoj domeni je Hrvatska na samom dnu EU ljestvice sa 20 bodova manje od EU prosjeka i 10 bodova manje od prve sljedeće EU članice – Češke. Sljedeća domena u kojoj smo loši je domena moći, odnosno ekonomska participacija žena na različitim pozicijama u kojoj također ostvarujemo loš rezultat s malim pomacima, a izvještaj za 2023. godinu HANFA-e i EIGE-a pokazuje kako je udio žena u upravama kompanija izlistanih na burzi bio 17,29 %, dok je udio žena u nadzornim odborima bio 24,78 %. Navedeni podaci ukazuju na velik raskorak između ciljeva postavljenih Direktivom i trenutnih pokazatelja u Hrvatskoj sa značajnom podzastupljenošću žena na upravljačkim pozicijama. Hoćemo li s punom primjenom Direktive bolje izbalansirati ove pokazatelje, ostaje za vidjeti. Prema pokazateljima za ovaj dio Europe vidljivo je kako su žene u izvršnim funkcijama značajno podzastupljene, a u RH samo žene koje su same i bez djece imaju mogućnost napredovati. Dodatno, nakon rođenja prvog djeteta, žene puno više od muškaraca ostaju bez posla, tzv. Child penalty. Vezano uz jaz u plaćama RH je u prosjeku EU-a, tj. žene u Hrvatskoj od sredine studenoga do kraja godine rade besplatno u odnosu na svoje kolege. No kada govorimo o neplaćenom radu, Hrvatska i tu drži neslavnu zadnju poziciju te zadnju poziciju u rodnim stereotipima budući da prema posljednjem CRObarometru, na pitanje koja bi bila primarna uloga žena, odgovor je briga o obitelji. Dodatne procjene kažu da žene u Hrvatskoj rade u prosjeku 20 sati više od svojih kolega, a određena istraživanja kažu da žene rade 4 puta više od muškaraca. Uz navedeno rade poslove koji nisu odgodivi (kuhanje, peglanje, čišćenje) čime se kod žena povećava rizik od „izgaranja“. Istaknula je kako u EU imamo pozitivne primjere koji će biti predstavljeni tijekom panela kroz predstavnike kompanije iz Švedske, a panel će pokušati odgovoriti na pitanje je li ovo hrvatska realnost i kolike posljedice ovakva realnost ima za buduće generacije.
Nakon ovog uvoda gđa Šimić Banović, moderatorica panela, najavila je paneliste: gđu Mihaelu Kovaček Pejić, direktoricu ljudskih potencijala u IKEA Hrvatska, gđu Nikolinu Majić, direktoricu za privlačenje talenata i razvoj u Ini, g. Hrvoja Solarića, voditelja Odjela realizacije narudžbi u IKEA Hrvatska te gđu Ines Šuvak Mora, koordinatoricu za raznolikost u ERSTE banci. u pogledu Indeksa rodne ravnopravnosti su poražavajući, tj. u 2024. godine Hrvatska je bila 24. na listi EU zemalja po ukupnom Indeksu. Iza nas su samo Grčka, Mađarska i Rumunjska. Godinu prije, Hrvatska je bila na 20. mjestu. U javnom prostoru ističe se kako blago napredujemo u smislu ovog pokazatelja, no ostale zemlje napreduju puno brže čime Hrvatska niti u EU kontekstu niti u međunarodnom kontekstu nije napravila značajan pomak. Kada se usporede pojedine domene ovog Indeksa, Hrvatska ne stoji loše u svakoj od njih, no EIGE posebno ističe domenu u kojoj smo jako loši, a to je domena vrijeme o kojoj danas govorimo. U ovoj domeni je Hrvatska na samom dnu EU ljestvice sa 20 bodova manje od EU prosjeka i 10 bodova manje od prve sljedeće EU članice – Češke. Sljedeća domena u kojoj smo loši je domena moći, odnosno ekonomska participacija žena na različitim pozicijama u kojoj također ostvarujemo loš rezultat s malim pomacima, a izvještaj za 2023. godinu HANFA-e i EIGE-a pokazuje kako je udio žena u upravama kompanija izlistanih na burzi bio 17,29 %, dok je udio žena u nadzornim odborima bio 24,78 %. Navedeni podaci ukazuju na velik raskorak između ciljeva postavljenih Direktivom i trenutnih pokazatelja u Hrvatskoj sa značajnom podzastupljenošću žena na upravljačkim pozicijama. Hoćemo li s punom primjenom Direktive bolje izbalansirati ove pokazatelje, ostaje za vidjeti. Prema pokazateljima za ovaj dio Europe vidljivo je kako su žene u izvršnim funkcijama značajno podzastupljene, a u Hrvatskoj samo žene koje su same i bez djece imaju mogućnost napredovati. Dodatno, nakon rođenja prvog djeteta, žene puno više od muškaraca ostaju bez posla, tzv. Child penalty. Vezano uz jaz u plaćama Hrvatska je u prosjeku EU-a, tj. žene u Hrvatskoj od sredine studenoga do kraja godine rade besplatno u odnosu na svoje kolege. No kada govorimo o neplaćenom radu, Hrvatska i tu drži neslavnu zadnju poziciju te zadnju poziciju u rodnim stereotipima budući da prema posljednjem CRObarometru, na pitanje koja bi bila primarna uloga žena, odgovor je briga o obitelji. Dodatne procjene kažu da žene u Hrvatskoj rade u prosjeku 20 sati više od svojih kolega, a određena istraživanja kažu da žene rade 4 puta više od muškaraca. Uz navedeno rade poslove koji nisu odgodivi (kuhanje, peglanje, čišćenje) čime se kod žena povećava rizik od „izgaranja“. Istaknula je kako u EU imamo pozitivne primjere koji će biti predstavljeni tijekom panela , a panel će pokušati odgovoriti na pitanje je li ovo hrvatska realnost i kolike posljedice ovakva realnost ima za buduće generacije. Nakon uvoda gđa Šimić Banović, moderatorica panela, najavila je paneliste: gđu Mihaelu Kovaček Pejić, direktoricu ljudskih potencijala u IKEA Hrvatska, gđu Nikolinu Majić, direktoricu za privlačenje talenata i razvoj u Ini, g. Hrvoja Solarića, voditelja Odjela realizacije narudžbi u IKEA Hrvatska te gđu Ines Šuvak Mora, koordinatoricu za raznolikost u ERSTE banci.
Razgovor je gđa Šimić Banović započela pitanjem za gđu Kovaček Pejić kakvo je njezino mišljenje o tome može li IKEA pozitivno utjecati na Hrvatske prilike, odnosno na predstavljene pokazatelje, tj. što to IKEA dobro radi. Gđa Kovaček Pejić istaknula je kako je jednakost, kao temeljno ljudsko pravo, ukorijenjena u vrijednosti, odnosno u politike i prakse IKEA-e, a posebno ravnopravnost u plaćama, kao i praksa da svi koji koriste roditeljski dopust, i žene i muškarci, na godišnjoj razini dobivaju povećanje plaće, odnosno nisu isključeni iz procesa nagrađivanja. “Ova praksa je rijetkost u Hrvatskoj. Posebno smo ponosni na činjenicu da dajemo dodatnih mjesec dana rodiljnog dopusta iznad zakonom propisanih, svim očevima koji ovu pogodnost koriste, a kako bi ženama olakšali povratak na radna mjesta“, istaknula je. Napomenula je kako je na menadžerskim pozicijama u IKEA Hrvatska 53 % žena. Pozvala je je svog kolegu, g. Hrvoja Solarića koji je bio korisnik mjere očinskog dopusta da opiše svoje iskustvo. G. Solarić istaknuo je kako je njegova želja bila glavni razlog za korištenje očinskog dopusta jer nije dijete dobila supruga već su njih oboje postali roditelji. Naglasio je kako je iskoristio pravo koje je propisano zakonom i koje njegov poslodavac omogućava, no u konačnici je u dogovoru s poslodavcem očinski dopust „razvukao“ na 6 mjeseci. G. Solarić smatra kako je tijekom navedenog perioda postigao neraskidivu vezu sa svojim djetetom koju osjeća i danas, pet godina nakon djetetovog rođenja, a vjeruje da će je osjećati čitavog života. Dodatno je koristio mogućnost rada na pola radnog vremena, što je trajalo dodatnih 6 mjeseci, kako bi prebrodio period do djetetovog kretanja u vrtić. Preporučio bi svim očevima da koriste ovu pogodnost.
Gđa Šimić Banović istaknula je kako nedostaje infrastruktura u Hrvatskoj za podršku roditeljima i skrbnicima u pružanju odgovarajuće brige osobama u potrebi te je pozvala gđu Šuvak Mora da predstavi prakse ERSTE banke. Gđa Šuvak Mora istaknula je kako 75 % zaposlenika ERSTE banke jesu žene, odnosno zaposlenice čime su teme jednakih prilika izuzetno važne za njih kao kompaniju. Naglasila je kako njihova korporativna kultura podržava jednake mogućnosti, no kako je važno pronaći zajedničke inicijative žena i muškaraca čije bi aktivnosti provodili, kako bi svima bilo bolje. Banka posebno radi na stvaranju korporativne kulture u kojoj muškarci mogu slobodno reći da žele biti sa svojim djetetom, a da ih se ne smatra „papučarima“ ili neambicioznima ili manje motiviranima za rad. Gđa Šuvak Mora zapitala se na koji način poslodavci mogu pozitivno djelovati na društvo općenito kako bi se ranije predstavljeni pokazatelji pomaknuli na bolje.
Potom je gđa Šimić Banović pozvala gđu Majić da predstavi politike jednakih mogućnosti koje primjenjuje INA, kompanija u kojoj prevladavaju muškarci. Gđu Majić napomenula je kako dolazi iz industrije u kojoj većinu zaposlenika čine muškarci te su aktivnosti vezane uz jednake mogućnosti za njih kao kompaniju stvarni izazov. INA kao poslodavac nastoji osigurati okruženje i psihološku stabilnost u kojoj će se svaka osoba osjećati ugodno, odnosno da može postupati u skladu s vlastitim vrijednostima. Potpisivanje Povelje o raznolikosti i integriranje politika raznolikosti u vlastite politike i prakse, kao i definiranje mjera usklađivanja postojećih politika i praksi sa zahtjevima jednakih mogućnosti uz izvještavanje o napretku, doprinijelo je razumijevanju svih zaposlenih o važnosti ovih tema. Dodatno je istaknula kako INA primjenjuje i vanjske inicijative, Mamforce i Dadforce, smjernice za rad na dodatnim unaprjeđenjima. „Sve navedeno rezultiralo je značajnim povećanjem očeva koji koriste očinski dopust u našoj kompaniji, a najveće uspjeh predstavlja nam zadovoljstvo očeva koji su navedeni dopust koristili“, napomenula je gđa Majić. Na kraju je spomenula kako je važna edukacija, i menadžera i zaposlenih, o koristima koje jednake mogućnosti donose kompanijama.
Nakon predstavljanja ovih dobrih praksi, za riječ se javila gđa Rada Borić, predsjednica gradskog povjerenstva za ravnopravnost spolova te zastupnica u Gradskoj skupštini Grada Zagreba i Hrvatskom Saboru, dugogodišnja aktivistica za ženska prava, koja je željela istaknuti prednost onih uprava koje kao člana imaju žene. Posebno je opisala primjer Norveške, koja je predvodnica po broju žena u upravljačkim tijelima, u kojoj se više ne govori o rodnoj ravnopravnosti, već o rodnoj profitabilnosti. Istaknula je koristi koje žene donose u uprave budući da imaju drugačije komunikacijske vještine, drugačiji pristup prema riziku koji za kompanije može biti koristan. Na žalost zakonodavna tijela, odnosno državne institucije, rodnu ravnopravnost i obvezu o udjelu žena u upravama propisale su samo za kompanije izlistane na burzama, dok su iz ove obveze izuzeli javne kompanije, u kojima su na rukovodećim pozicijama uglavnom muškarci. Naglasila je da sve dok imamo zakonodavca koji formalno primjenjuju rodnu ravnopravnost, no u praksi sam izbjegava biti uzor drugima, neće biti značajnih pomaka u predstavljenim pokazateljima. Napomenula je kako je Hrvatski sabor nedavno prihvatio izmjene i dopune Zakona o roditeljskim i rodiljnim naknadama po hitnom postupku. Uočljivo je bilo kako je tijekom rasprave o ovom Zakonu nadležni ministar čitavo vrijeme govorio samo o majkama, a niti jednom nije spomenuo očeve. Pozvala je na snažniji angažman žena u promicanju jednakih mogućnosti kako bi zajednički poboljšali poziciju žena u društvu općenito.
Gđa Šimić Banović istaknula je kako politike usmjerene na poboljšanje položaja žena i poboljšanje nataliteta u društvu ne može biti poticano samo financijskim mjerama jer se odljev mozgova/stanovništva događa jer ljudi žele bolje društvo za svoju djecu, a ne zarađivati na djeci. Potom je pozvala paneliste da iskažu mišljenje koliko su dobri primjeri potaknuli druge na sličan iskorak, budući da u Hrvatskoj još uvijek samo 3 % očeva koristi očinski dopust. Gđa Kovaček Pejić istaknula je kako je važno nešto raditi jer osjećamo da je to prava stvar, a ne zato jer moramo. Naglasila je kako IKEA stalno uči iz tuđih dobrih primjera, npr. briga o starijima, i dobre prakse nastoje primijeniti u vlastitoj organizaciji uz individualni pristup prema svakom zaposlenom. Posebno su u IKEA-i ponosni na mjeru psihološke podrške zaposlenicima, koja je proširena i na članove obitelji, čime su zaposlenici izuzetno zadovoljni. Gđa Majić naglasila je kako je politika jednakih mogućnosti važna i kroz jasno iskazivanje vlastitim primjerom, npr. kada očevi odlaze s radnog mjesta u 4 sata kako bi pokupili dijete u vrtiću, što doprinosi izgradnji kulture jednakosti. „U našoj kompaniji imamo nekoliko muškaraca na visokim pozicijama koji se upravo tako ponašaju“, napomenula je. Istaknula je važnost kontinuiranog provođenja edukacija o raznolikosti, npr. o nesvjesnim pristranostima, za sve upravljačke razine, kako bi se korporativna kultura promijenila. Gđa Šuvak Mora se složila da je edukacija za rukovoditelje važna budući da su oni uzor ostalim zaposlenicima. Smatra kako je važno ulagati u edukaciju svih zaposlenika o ovim temama s ciljem osvještavanja o predrasudama i stereotipima, s ciljem pokretanja promjena na bolje. Složila se s ranijim izjavama kako je pitanje žena u upravljačkim tijelima važno te je istaknula kako u kompaniji vide pozitivne pomake od kada su u upravu imenovali ženu. Zalaže se za promjenu opisa posla člana uprave, tj. napuštanje prakse dostupnosti “24/7” kako bi ovi poslovi postali atraktivniji ženama. Na kraju je predložila da se pitanje jednakih prilika uvede u formalni obrazovni sustav kako bi se postigao pravi zaokret u smislu jednakih mogućnosti u čitavom društvu. G. Solarić naglasio je kako nije siguran da je njegov primjer inspirirao njegove prijatelje na slično postupanje, no u kompaniji ima primjere kolega koji se odlučuju na korištenje očinskog dopusta. Naglasio je kako se ne zamara mišljenjem drugih već se vodi vlastitim stavovima i onime što je dobro za njegovu obitelj i njega. Na kraju je istaknuo da osobno ima sreću što radi za poslodavca koji ima sluha za ova pitanja, no mišljenja je da kao društvo i zajednica imamo još puno posla te kako bi svi zajedno pozitivnim primjerima unaprijedili trenutne negativne pokazatelje.
Potom je uslijedila rasprava koju je kratkim izlaganjem započela gđa Ana Falak, direktorica HUM-CROMA-e. Gđa Falak je istaknula kako se u mnogim opisanim situacijama i sama prepoznala. Naglasila je kako smo prije više od 12 godina bili u pokazateljima rodne ravnopravnosti na upravljačkim pozicijama bolji od Italije, Belgije, Austrije i Irske. Pita se što nam se dogodilo od tada? Italija je u ovom periodu učetverostručila svoje pokazatelje, a mi smo stagnirali i nazadovali. Napomenula je kako se ne slaže sa stereotipom da nemamo dovoljno stručnog kadra za upravljačke pozicije te kako treba raditi na osnaživanju i ohrabrivanju žena da se za takva radna mjesta natječu.
Gđa Šimić Banović podržala je njezin stav da u Hrvatskoj imamo dovoljan broj kompetentnih žena za upravljačke pozicije. Predložila je i da muškarci budu mentori ženama koje preuzimaju upravljačke pozicije. Posebno je istaknula kako su djevojčice i djevojke u procesu obrazovanja bolje u rezultatima od dječaka, no na tržištu rada ne vrednuje ih se jednako.
U raspravu su se svojim iskustvima uključile gđa Nina Šebečić Crnolatac, koja je podijelila negativno iskustvo majčinstva u Belgiji sa samo 3 mjeseca rodiljnog dopusta, gđa Anamarija Tkalčec, koja je istaknula kako su u Centru za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) provodili istraživanje među mladima za koje se pokazalo da su jako tradicionalni. Napomenula je da ti mladi ljudi ulaze na tržište rada, a poslodavci takve tradicionalno odgojene pojedince, tada trebaju preodgajati. Smatra kako se nedovoljno govori o ženama u perimenopauzi i menopauzi koje imaju bolje uvjete rada kod poslodavaca iz privatnog sektora, dok je u državnoj strukturi potpuno obrnuta situacija. Gđa Petra Salarić, Pstaboo, istaknula je nepovoljnu situaciju žena u pogledu ženskog zdravlja koje je također ključno za realizaciju jednakih mogućnosti te kako su zdravstvena prava žena još uvijek tabu.
Gđa Šimić Banović je na kraju pozvala poslodavce da sve spomenute teme ne smatraju administrativnim opterećenjem već da u njima prepoznaju koristi od njihove implementacije i primjene u praksi.
HR PSOR, sa svojim partnerima, nastavlja predano raditi na zagovaranju rodne ravnopravnosti i jednakih prilika za žene i muškarce kao vitalnog društvenog aspekta održivosti te se nadamo kako ćemo u skoroj budućnosti vidjeti značajne pomake na dobrobit čitavog društva.
Sudionici su se, nakon formalnog djela, okupili na neformalnom druženju i umrežavanju.
#HRPSOR #međunarodnidanžena #rodnaravnoteža #EU #DCS #raznolikost